B. Klaić, Rječnik stranih riječi:
òmnibus, lat. (omnibus – svima, za sve) velika kola s većim brojem sjedišta, namijenjena prijevozu većeg broja putnika.
òmnibus film – film od nekoliko različitih sadržaja koji su povezani osnovnom idejom.
S ciklusom Omnibus, koji je započeo 2019. godine, Elvis Berton u svoje slikarstvo kombiniranjem elemenata svojih dosadašnjih slika unosi nove likovne momente. Dinamika, boje te zaigranost su konstanta, međutim površina platna postaje „plošnija“ s naglašenom dvodimenzionalnošću, što dosad nije bio slučaj. Sve je započelo kada je umjetnik svoje manje radove sašio u svojevrstan patchwork te ih na taj način postavio u međusobnu interakciju/dijalog.
Berton je svoj umjetnički opus započeo kolažima i na izloženim slikama pronalazimo reminiscencije na te početke. Kolaža više nema, ali nailazimo na slojevitost i prepletanje koji su mu svojstveni. Prvi Omnibus radovi nastali su šivanjem, dok u kasnijim radovima šav zamjenjuje oštar rub (hard-edge) ili pak Elvisove fantastične imaginacije omeđuje/spaja sprejem izrađena linija. U suvremenim umjetničkim trendovima uvođenje tehnika iz uporabnih umjetnosti poput šivanja, vezenja i kukičanja sve je prisutnija praksa. Elvis te trendove prati i aplicira u svoj rad. Na „šivanim“ slikama iz ciklusa Omnibus pojedini dijelovi slike doduše vire iz površine platna i udiru u prostor, međutim u kasnijim je slikama dvodimenzionalnost akcentirana, nema za njega tako karakteristične informelistički tretirane površine.
Sve slike nastale su unutar unaprijed zadane osnovne mreže, najčešće krute i restriktivne u građenju, ali u obliku otvorenog koda kontradiktorno nude nepregledan broj polazišta. Unutar mreže, umjetnik je slobodan po želji sastavljati elemente u koherentnu cjelinu – po uzoru na modularne sheme. Ali on ne staje na tome. U organiziranom, metodičkom radu, bavi se istraživanjem veza forme i sadržaja, točnije, kako mreža (grid) određuje formu, a forma sadržaj, i obrnuto. Slikar koristi mogućnost proizvoljnog spajanja i posve disparatnih dijelova/slika u cjelinu u namjeri da ostvari kompleksniju sliku, na kojoj preispituje svoje umijeće homogeniziranja specifičnih slikarskih priča, a s ciljem da se radikalizira mogućnost opserviranja građe iz različitih perspektiva. S tim jedinstvom u različitosti stvara novu estetiku izgrađenu na modelu spajanja nespojivog.
Već tri desetljeća Berton uspješno balansira između skulpture, slike, crteža i digitalnih medija. Elemente iz svojih skulptura unosi na dvodimenzionalnu plohu svojih slika, a skulpture shematizira na formu crteža. Složena međuovisnost umjetničke produkcije tijekom godina obilježila je stvaralaštvo Elvisa Bertona. Promatrajući slike iz ciklusa Omnibus imamo mogućnost sagledati umjetnikov dosadašnji opus ili, kako je sam autor istaknuo, pred nama se iscrtava mala retrospektiva. Tu su tragovi u njegovu stvaralaštvu još uvijek aktualnih Akrilnih šuma, proizašlih iz Metalne šume (ambijentalne instalacije iz 2007. godine). Pronalazimo na tim platnima i lajtmotiv iz ciklusa Selfi(sh), signaturu autora koju on ponavlja, repetirajući svoj potpis.
U ritam boja i uzoraka “naselili” su se shematizirani oblici, simboli i ini znakovi puni popkulturnih referencija. Berton ih pretvara u šablone, dekor. Neke uzorke slika matematičkom preciznošću, strpljivo, predano, druge, pretežito one vegetativne, valjkom aplicira na slikarsku površinu. Tako primjerice njegov potpis, koji je imao vodeću ulogu u već spomenutom ciklusu Selfi(sh), postaje uzorak. Uloga svih tih nama danas tako znanih simbola nikako nije samo dekorativna, njima umjetnik apostrofira svoju kritiku suvremenog potrošačkog društva u kojem su slika koju šaljemo o sebi i mišljenje okoline bitniji od osobnog zadovoljstva. Taj će autorov stav eskalirati u ciklusu slika Modern Life, koji stvara paralelno s ciklusom Omnibus i koji će tek biti predstavljen publici. U tekstovima o suvremenoj umjetničkoj produkciji ta ideja da umjetnici reagiraju na društvo u kojem žive kao nekakvi vanjski promatrači, da svojim umjetničkim djelima društvu 'drže ogledalo' i da su (u pravilu) kritični često se perpetuira.
Činjenica je da Berton živi i stvara na mjestu obgrljenom prirodom, gdje se s prirodom budi, a s njom i liježe. Upravo je ta iskonska veza neprestano prisutna na njegovim slikama. Priroda, kao svojevrstan memento, sada ostaje u podtonu, ali uvijek je tu. Autor mudro koristi alate digitalnog doba i njima na najposredniji način kroz slikarstvo prenosi svoju poruku o svijetu i vijeku.
Elvis Berton je osoba široka i vedra srca, umjetnik nenadmašne slikarske intuicije, neopterećen akademskim okvirom, netko tko slika nepatvorenu, slobodnu umjetnost. Dječački naivno, u art-brutovskoj maniri, iskreno i ispovjedno, pa opet disciplinirano i temeljito, neumorno stvara svoje cikluse, koji se međusobno pretapaju, prepliću, jedno vodi u drugo. Sada smo ovdje u njegovu svijetu koji je danas ovakav, a već sutra… tko zna? Zato, dok još ima mjesta svakako uskočite u Bertonov Omnibus, ta velika kola namijenjena svima koji žele u neki bolji, ljepši i pravedniji svijet.
Elizabeta Rogović, 2023