Na svom gotovo 20-godišnjem (uspješnom!) izlagačkom putu, Elvis Berton stvorio je nisku prepoznatljivih i jedinstvenih umjetničkih djela i kada govorimo o slikarskome dijelu njegova opusa - temeljenih na vječitoj potrazi, svojevrsnoj geometrizaciji i koloritu i, naravno, prirodi. Na ovoj nam se izložbi autor predstavlja Izborom iz ciklusa „Gola stabla“ za kojega i sam konstatira da je inspiriran suhim i golim stablima bez lišća, gotovo mrtvim koja u gluho zimsko doba zapravo hiberniraju i čekaju veliku promjenu koju će donijeti proljeće i buđenje prirode.
S jedne strane ciklusa stoje, rekao bih, tmurne i teške slike zagasitih boja koje kao da su i nastale zimi (a vjerojatno neke i jesu) kada su dani kratki i kada sunčeva svjetlost stvara jake kontraste. S druge se strane pak nalaze slike prevladavajućih „proljetnih“ boja - žute, zelene, crvene … koje zaokružuju ciklus i navješćuju promjene koje će se zbiti u prirodi i na stablima i koje su, eto, već vidljive pogledamo li kroz prozor ili se prošećemo okolinom. Gledajući ih, gola stabla, ne mogu a ne vidjeti svojevrstan zid iza kojega su naznake nečega što će nam budući radovi Elvisa Bertona možda otkriti. Stoga nestrpljivo čekam i nastojim pogledom prodrijeti između njih ne bi li uočio što se tamo krije. Poznajući autora i njegovo stvaralaštvo, vjerujem da se krije novi i uzbudljivi ciklus.
Saša Nikolić, Buzet 2019.