Elvis Berton predstavio se novatorskim oblicima svojih skulptura (objekata) u kojima nekom posebnom sistematičnošću, figuraciju mijenja drukčijom formom. Njegovi oblici potvrđuju veliku maštovitost i ne znače u potpunosti odbacivanje realnog motiva. On se obraća stvarnome. Cjelokupna suvremena umjetnost potiče nove stvarnosti te bi taj slogan i pristajao kao naslov njegovih izložaba. Mali čempresi mogu živjeti bilo gdje. Samo ne u ograničenom prostoru.
U sebi nose treću dimenziju; kretanje oblika, kretanje boje i opipljivi podatak o apsolutnim odnosima umjetnosti i tehnike. U nešto što je nužno skulptura, Elvis stavlja nešto konkretno iz majstorske radionice. Takve konstrukcije čitljivi su znakovi shematske i linearne obrade apstraktne ideje koju je autor uzeo iz vanjskog svijeta. Elvis Berton je umjetnik koji ima bogato iskustvo apstraktne umjetnosti, iako se zasigurno razvio u središtima oblikovne stvarnosti. Znamo da je naš dodir sa svijetom mnogostran, možemo lako mijenjati svoje poglede. Stvarnost postoji jedino u odnosu na pozitivne sposobnosti za akciju. Aktivnost figurativne prirode u jasnoći, uvjerljivosti i reduciranosti predstavljena je čempresima i kamenim cvijećem.
Bertonove skulpture malog formata izražavaju pokretljivost u nekim čudnim scenografskim pravilima. Ona govore o cijeloj ljestvici osjećajnih svojstava koja leže u području umjetničkog. Skulpture imaju podršku gledatelja, one su usklađene i prenose na nas svoj ritam postojanja. Svaka skulptura poziva na određeni suodnos.
Postavljeno cvijeće, povješano u prirodnom ambijentu, otkriva i aktivnu prazninu koja izaziva zanimljivu predstavu. Skulpture u prirodi dopuštaju nam da doživimo oblike i pokrete kamena i željeza kao polazne točke. Autor sve svoje olakšice duguje neograničenim mogućnostima prirodnih materijala. Na trenutke se čini da smo ušli u knjigu o džungli i njen raščlanjen prostor, pun rupičastog kamenja, jakog i često u pokretu.
No, za pokretanje njegovih kamenih cvjetova ne bi bilo dovoljno samo strujanje zraka, već neka druga, jača energija. Volumen malih čempresa stapa se s prostorom i ulazi u njega. Taj je volumen, prema svojstvima, i pun i prazan, prošupljen, statičan i dinamičan. Poput crteža koji je ostvario svoj prostorni karakter. Berton potvrđuje da ne postoji nikakva prirodna proturječnost između umjetnosti i tehnike, jer umjetnost uvijek živi u tehnici izvođenja. Ističemo potpuno bijele i potpuno crne čemprese, fino obrađenih drvenih postolja. Takvi, vrsni su sakupljači ekspresivnih dojmova. Autor koristi metal, kamen i drvo s potpunom prirodom njihove obrade, kako bi postigao svoju umjetničku zamisao. Suodnosi materijala i oblika uvijek su usklađeni i pomirljivi, ritmizirani u vedrim notama. Zanimljive su krošnje koje trepere lišćem. Prostor unutar konturne, obrisne linije krošnje, predstavlja slobodnu igru svjetla i sjena koje njime prolaze. Time dobivamo oblik, unutar oblika. Međusobno se ostvaruju kao novi likovni element. Vijugavost, zavojitost, krivudavost i njihove kombinacije, potvrđuju misao da za svaki predmet postoji jedan mogući oblik, ali da nije nužno da svaki predmet mora imati samo jedan oblik. Oblici su čempresa i cvijeća stalno podložni promjeni. Ovisi i o materijalu nađenom u prirodi.
Milena Žic, srpanj 2016.